Ne potkopavajte Vodotoranj da se ne sruši

Čim je doznao za namjeru gradnje spomen muzeja ispod Vodotornja, Matej Meštrić, inženjer koji je 1962. konstruirao idejno rješenje za gradnju Vodotornja, poslao je prosvjedno pismo tadašnjoj gradonačelnici Zdenki Buljan 18. studenoga 2007., a isto je učinio i kasnije gradonačelniku Željku Sabou.

- Kao otac Vodotornja zahtijevam da se nikakvi građevinski zahvati ne izvode uz temelj Vodotornja, posebice ne ispod betonske ploče jer tlo, les, ne trpi nikakve građevinske avanture koje bi mogle ugroziti Vodotoranj i dovesti do njegova rušenja – napisao je Meštrić i zatražio da se osigura nadzor nad Vodotornjem koji bi mogao postati i terorističkom metom, pregled posjetitelja kao i strogi nadzor svih radova u vrijeme obnove.
- Vukovarci, čuvajte Vodotoranj kao oko u glavi. Treba ga samo konzervirati, ponegdje obojati da se vidi izvorna crvena boja, zaštiti čelik od propadanja, a prije svega urediti krovište da ne prokišnjava pa neka ostane simbol Domovinskoga rata. To je spomenik kulture. Kao što mnogi idu u svetište u Međugorje, tako možemo ići i u Vukovar kao svetište, a ulazak u Vukovar treba turistima naplaćivati, posebice zaustavljanje kod Vodotornja gdje se sada mogu bez potrošene kune fotografirati. Da smo samo polovicu novca predviđenoga za gradnju pelješkoga mosta, a utrošeno je 200 milijuna kuna, usmjerili u Vukovar, bio bi to novi grad – ispričao nam je Meštrić koji kao umirovljenik živi u Novom Marofu, a do umirovljenja predavao je na varaždinskom Geotehničkom fakultetu, prije toga na Građevinskom fakultetu u Zagrebu, a jedan je od utemeljitelja Instituta građevinarstva Hrvatske. Meštrić kaže da je za projektiranje Vodotornja bio inspiriran vodotornjevima u Kuvajtu i Švedskoj, a nacrte za njih upoznao je u Njemačkoj gdje je 6 godina bio na specijalizaciji. Na naše pitanje kako to da se Vodotoranj nije srušio zbog 600 izravnih topovskih i minobacačkih pogodaka, Meštrić kaže da te eksplozije može usporediti s kuckanjem prstima po glavi jer je masa Vodotornja velika.

Obnova kasni

Obnova u srpskoj agresiji 1991. stradaloga Vodotornja, uz Vučedolsku golubicu najprepoznatljivijega simbola Vukovara, trebala je početi još prije dvije godine kada je usvojeno idejno rješenje obnove i uređenja, a Zadarska je županija uplatila 3 milijuna kuna za početak obnove u okviru projekta solidarne obnove Vukovara u koji su se na poziv predsjednika dr. Franje Tuđmana uključile sve županije i Grad Zagreb. Na natječaju je prvu nagradu dobio koncept zagrebačke Radionice arhitekture nazvan Vodotoranj se odbio srušiti. U konceptu projektnoga tima, koji čine Kristina Jeren, Kata Marunica, Goran Rako i Nenad Ravnić, stoji da „dok su Vodotoranj pogađale stotine projektila, znao je da ne smije pokleknuti. Između eksplozija slušao je kako ga Hrvatska moli da ostane uspravan. Činilo se dok on stoji, neće ni ona pasti. Uspravljen i pun rana izgledao je kao hrast čije su deblo izudarale munje, a grane lomio vjetar“.

Potrebno 30 milijuna kuna

Nagrađeni koncept opisuje i da u završnici Vodotoranj neće dirati. Do Vodotornja će se dolaziti svečanim stubištem, a ispod parka smjestit će se muzej i amfiteatar. Imena poginulih bit će upisana na njegovim temeljima. Ovom je timu Gradsko poglavarstvo prije dvije godine povjerilo i izradu idejnog projekta, a za realizaciju iz gradskog je proračuna osiguralo 200.000 kuna.
Ispred Vodotornja bit će postavljen vječni plamen i prostor za polaganje vijenaca. S druge strane predviđena je gradnja otvorenog amfiteatra i vidikovca uz obalu Dunava te manjeg pristaništa za turističke brodove. Sam Vodotoranj bit će sačuvan i konzerviran u izvornom obliku s tim da će unutra biti postavljeno dizalo, a na vrhu uređen vidikovac. Svi edukativni i muzejski sadržaji spomen obilježja trebali bi biti smješteni ispod zemlje.
Cijeli kompleks gradio bi se najmanje dvije godine. Troškovi gradnje procijenjeni su na 30 milijuna kuna, a financirat će se iz državnog proračuna.

Vodotoranj visok 50 metara

Vodotoranj, visok 50,3 metara, obujma 2.200 prostornih metara, izgradila je zagrebačka tvrtka Hidrotehna prema projektu tvrtke Plan 1968. u tadašnjem izletištu tzv. Najpar-bašći na ulazu u Mitnicu. Vodotoranj je izvorno osmišljen kao regulator opskrbe vodom Vukovara i okolice. Studiji i projekti bili su povjereni tvrtki Hidroprojekt iz Zagreba, a kupinu stručnjaka vodio je Vukovarac Aleksandar Rose. Skupini se naknadno priključio i Matej Meštrić koji je 1962. izradio idejno prihvaćeno rješenje za Vodotoranj koje predviđa da Vodotoranj bude izgrađen na armiranobetonskoj ploči promjera 21 metar i debljine 4 metra. S vanjske strane Vodotoranj je ojačan rebrima, srednji stožasti dio od armiranoga je betona, u unutrašnjosti su stepenište i instalacije. U srcu Vodotornja dva su spremišta vode od čeličnoga lima, a razina vode može dosegnuti 7 metara. Voda je dotjecala iz pročišćivača u Borovu naselju udaljenom više od 4 kilometra brzinom 300 litara u sekundi kroz cijevi koje su nabavljene u Varešu u BiH. Iz Vodotornja je voda slobodnim padom odlazila u kućanstva.
- Nisam nikakvu nagradu dobio za projektiranje Vodotornja jer sam bio zaposlenik Hidroprojekta, a nagrade su mogli dobiti samo suradnici, no ipak su mi dali jednu dodatnu plaću. Vukovar mi je ostao u divnom sjećanju kao grad moje mladosti jer smo mi mladi inženjeri, Vlado Bajrak, direktor Građevinara, tehničari Tustonić, Rapčak i Mikić doista uživali, posebice subotom navečer i na kupalištu na adi – ispričao nam je Meštrić.
Ideje kako bi Vodotoranj trebao izgledati, imali su i Vukovarac Radovan Mišćević koji je htio Vodotoranj oblika stambene višekatnice s rezervoarom na vrhu, sličan vodotoranj postoji u Varaždinu, i Zagrepčanin Frane Zelić koji je predlagao Vodotoranj valjkastoga oblika. Detaljni izvedbeni projekti razrađeni su u zagrebačkoj tvrtki Plan pod vodstvom Sergeja Kolobova.
Matej Meštrić autor je i 260 metara dugoga visećega pješačkoga mosta preko Drave kod Pitomače, kosoga mosta preko Krapine kod Zaprešića, više mostova u Iranu, tvorničke hale u Sisku, a radio je i na projektiranju kanala Dunav-Sava, odnosno gradnji brodske prevoznice na kanalu u Vukovaru.
Milan Paun

Vodotoranj težak 9.000 tona

U Meštrićevoj krunskoj knjizi Inženjerske konstrukcije za studij i praksu, koju je izdala Aeroba 2005. u Zagrebu, nalazi se među zanimljivostima i podatak da vukovarski Vodotoranj s punim rezervoarom vode ima masu 9.000 tona, a opterećenje na tlo ispod kružne stope temelja na dubini 4 metra ispod površine iznosi 26 N/cm2, odnosno 2,6 kp po četvornom centimetru. Na samom kraju knjige iza popisa literature autor je dodao kratko poglavlje Osnovni podatci o Vodotornju u kome je i fotografija Vodotornja kao i zemljovid svijeta s Vukovarom u središtu i natpisom Vukovar 1991., oblika koncentričnih kružnica kako se inače označavaju potresi.