Ćirilica nas vraća u prošlost

Osobno se osjećam provociranim zbog traženja uvođenja ćirilice u javnu uporabu u Vukovaru. Vidim da je u državi i međunarodnoj zajednici, bolje reći Haaškom sudu, podjela krivnje utvrđena.

Zločinac i žrtva izjednačeni su. Dapače, žrtva postaje zločinac, a zločinac žrtva. To daje mogućnost takvima Srbima da idu dalje pa glumeći drugorazrednost traže staru privilegiranost, dapače i više od toga. Zar to nije vidljivo u velikom i isforsiranom povratku u mrsku im Hrvatsku?
Koja su to lica i naličja koja nakon masakra grada, neviđena pokolja, što su ga nad nama izvršili, pred nama i od nas traže ćirilicu i na ulicama? Premda se to u više mjesta već dogodilo, provelo, u Vukovaru ne bi smjelo nikada pa ni nakon bilo kakvog popisa stanovništva. To ne služi suživotu, nego jasno vodi k tomu da nam se ponovo dogodi ono što nam se već dogodilo. Kako rekoše Šarengrađani da su im na adi rekli iskreni Srbi: “Vratiti ćemo vam adu pa kad je napunite, ponovo ćemo doći za 20, 30 godina s nje pokupiti!“
I ne samo da će zadržati Republiku Srpsku u BiH, nego će ju tražiti i u Hrvatskoj, pokušati vratiti propali plan Z-4, još samo malo, pripreme su u tijeku.
Možemo li i smijemo li to smetnuti s uma?
fra Ante Perković