Drakulić: Zašto tražim ćirilicu?

Razgovor sa zamjenikom gradonačelnika Dejanom Drakulićem

Gospodine Drakuliću, što točno zahtijevate? Kakav ste zahtjev podnijeli?

- Kao predsjednik Kluba vijećnika SDSS-a u Gradskom vijeću podnio sam zahtjev za dostavljanjem materijala na srpskom jeziku i ćiriličnom pismu vijećnicima SDSS-a. To je potpuno legitiman zahtjev obzirom da je u članku 61. Statuta grada Vukovara predviđena slobodna uporaba srpskog jezika i ćiriličnog pisma u društvenom i javnom životu te u službenoj komunikaciji u javnim poslovima iz samoupravnog djelokruga Grada Vukovara. Naš je zahtjev potpuno legitiman, u skladu je s Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina, u skladu je sa Zakonom o upotrebi jezika i pisma nacionalnih manjina i ono što je najvažnije, u skladu je s gradskim statutom.

Ćirilica nije najveći problem

Zašto ste sada podnijeli taj zahtjev? Zašto nije podnesen ranije?

- Prije nismo imali mogućnosti prema starom statutu. Kada je prošle godine nakon novog saziva Gradskog vijeća usvojen i novi statut, otvorila nam se ta mogućnost i mi ju želimo iskoristiti. Naš zahtjev nije usmjeren protiv nikoga. Lojalni smo građani, želimo dati svoj doprinos, želimo aktivno i konstruktivno sudjelovati u radu zajednice, ali želimo i očuvati svoj jezik, pismo i kulturu, sve ono što je dio nas. Ovo potenciranje ćirilice posljednjih dana mislim da je samo bacanje prašine u oči i skretanje s važnih pitanja koja nas muče u Vukovaru, a tu mislim na slabu privredu, veliku nezaposlenost i otkup stanova. To su problemi oko kojih se moramo angažirati, a ne oko ćirilice.

Ali ostali gradski vijećnici protive se Vašem zahtjevu?

- Evidentno je da su se ovdje svi udružili. Iz medijskih je napisa vidljivo da i SDP i HDZ i HSP reagiraju na naš zahtjev vrlo slično. Mislim da to puno govori o položaju nacionalne manjine jer SDP u svojim redovima ima pripadnike srpske nacionalne manjine, a oni im očito nisu dobri kada žele koristiti svoje manjinsko pismo i jezik. Samo želimo konzumirati svoja prava.

Imate li Vi osobne isprave na srpskom jeziku i ćiriličnom pismu?

- Nemam, ali čim mi istekne osobna iskaznica, odmah ću izvaditi novu na srpskom jeziku i pismu.

Što je s nazivima ulica? Jeste li i to tražili?

- Ne, nismo još. Ovo je najniža razina, službeni materijali na srpskom jeziku i pismu samo za vijećnike SDSS-a. Ali smatram da bi i zahtjev za nazivima ulica bio sasvim uobičajen u doglednom vremenu koliko nam treba za realizaciju.

Je li ćirilica svjetsko pismo?

Mislite li da će građani prihvatiti Vaše zahtjeve nakon svega što su preživjeli u Domovinskom ratu?

- Ako su prihvatili „Hristos se rodi“ i jedni drugima danas čestitaju Božić, ne vidim razloga da ne prihvate i naše konzumiranje ostalih prava nacionalnih manjina. Zar vi mislite da su svi Srbi ratni zločinci? Svaki zločin treba individualizirati upravo zato da ne snosimo kolektivnu odgovornost. U ratu su jednako stradali građani i hrvatske i srpske nacionalnosti, točnije 2.127 srpskih civila i to se pitanje može potezati, ali ne potenciramo. Mora se promijeniti svijest u okruženju, a oni koji su na vlasti, mogu utjecati na tu svijest.

Kako gledate na Domovinski rat i zahtjeve? Možete li se odmaknuti iz vlastite uloge i sagledati realno ovu situaciju jer zamislite da na mjestu masovne grobnice na Ovčari stoji ploča pisana ćiriličnim pismom?

- Mislim da se tu sada malo pretjeruje. Želimo samo konzumirati prava koja su nam zajamčena hrvatskim zakonima, a to su obrasci, razni zahtjevi, isprave, službeni dopisi pa i nazivi ulica. Znači onaj dio koji se tiče srpske nacionalne manjine. Ne tražimo da se ćirilicom pišu ploče na spomenicima. Uz to, moram istaknuti da je ćirilica svjetsko pismo.

Gdje ste bili za vrijeme Domovinskog rata?

- Ne bih o tome razgovarao jer govorimo o pravima nacionalnih manjina. Nemam teret prošlosti i baš zato pokušavam o svemu otvoreno govoriti. Samo želim da pripadnici srpske nacionalne manjine konzumiraju prava. Do sada smo bili pomalo u kraju, nismo mogli konzumirati sva prava iako smo lojalni građani. Ili neki misle da smo građani drugog reda zato što smo Srbi? Bez obzira tko je upravu, a tko u krivu, rat i žrtve ne treba zaboraviti, ali trebamo gledati u budućnost.

Nisu svi Srbi krivi

Ne možete reći da su Hrvati i Srbi bili u jednakom položaju. Srbi su ovdje ipak bili agresori ili mislite da nisu? Nema tu govora da se ne zna tko je napadao grad, a tko ga branio.

- Svaki zločin treba svesti na osobu i to je bit problema. Ne mogu Srbi u Vukovaru biti kolektivno krivi za sve što se događalo. Vukovar je u specifičnoj situaciji i usprkos ovakvim razmišljanjima, mladi se svejedno druže, borave zajedno i to nam treba.

Ali vaš zahtjev ne ide u tom smjeru. Srbi su djecu odvojili još od predškolskih ustanova, a ne Hrvati. Kako mislite da će Vaš zahtjev dovesti do boljeg razumijevanja među mladima?

- Sve ovisi o tome kako će se odgovorni u gradu ponijeti. I dužnost gradonačelnika i predsjednice Gradskog vijeća imaju određenu težinu, nisu oni tu samo ukras. Što se tiče razdvojenih škola, tu ne vidim ništa sporno, sve je utemeljeno na hrvatskim zakonima.

Kakve su reakcije gradonačelnika i predsjednice Gradskog vijeća na zahtjev?

- Prebacuju se tim zahtjevom kao lopticom i pritom skupljaju političke bodove svatko za sebe. Gradonačelnik to treba provesti jer mora provoditi odluke vijeća.

Koliko ćete čekati?

- Nema roka. Postoje zakon, vrlo dobri i jasni, ali se ne provode. Pokušat ćemo raznim tehnikama ostvariti cilj, razgovorima, kompromisima, a ako to sve ne urodi plodom, ima i drugih načinima. Još ćemo neko vrijeme pokušavati to riješiti na lokalnoj razini, a ako ne uspijemo, morat ćemo se obratiti višim institucijama, možda i izvan granica naše zemlje.
Amalija Lovrić

ANKETA: Podržavate li prijedlog SDSS-a o uporabi ćirilice u službenim ustanovama?

Sandra Bučko: Mislim da je to nepotrebno. Ćirilica je pismo koje će se vjerojatno u budućnosti i u Srbiji ukinuti. Mislim da trebamo težiti uvođenju nekih općih normi, u konačnici mi težimo Europskoj Uniji gdje nema ćirilice. U Hrvatskoj je službeni jezik hrvatski, a pismo latinica. Oni koji ga ne znaju, neka ga nauče.

Mila Babajić: Starija sam žena i za vrijeme školovanja učila sam i latinicu i ćirilicu. Smatram da bi bilo dobro kada bi se uvela ćirilica jer je poznavanje ćirilice jedna vještina više, a mišljenja sam da bi svi trebali težiti što većem znanju.

Svetozar Edić: Podržavam taj prijedlog u potpunosti jer smatram da bi svi trebali znati oba pisma kako je to i do sada bilo. Mislim da bi za sve republike bivše Jugoslavije trebalo uvesti opći zajednički službeni jezik.

Luka Domazet: Za vrijeme školovanja učili smo oba pisma. Podržavam prijedlog SDSS-a u potpunosti. Korisno je znati ćirilicu, a kako ju ne koristim previše, polako ju zaboravljam. Ako odete u Beogradu ili neki drugi grad u Srbiji, sa znanjem ćirilice lakše ćete se snaći.

Mirjana Zlatar: Tko kako voli, neka izvoli. Ako će se tko bolje osjećati ako čita ćirilicu, neka mu se piše na ćirilici. Demokratsko smo društvo i ako netko ne zna čitati latinicu, neka mu se piše na ćirilici i srpskom jeziku.

Anica Kraljević: Mišljenja sam da bi se trebala uvesti ćirilica za one građane koji ne znaju čitati ili pisati latinicu. Ne vidim zašto se oko takvih banalnih stvari stvaraju problemi, mislim da bi se trebala uvesti dvojezičnost.

Jozefina Ištuk: Čestitam SDSS-u što su uspjeli ostvariti svoj dugo sanjani san uz pomoć HDZ-a koji im je pomogao da s njima koaliraju. Prva sam na dopunskim izborima za dogradonačelnika ukazala Državnom izbornom povjerenstvu na ćirilične reklamne plakate i Drakulićeva tri prsta. Odgovorili su mi da po nacionalnoj osnovi imaju prava na to. Ne mogu shvatiti niti HSP dr. Ante Starčević što se sada buni protiv uvođenja ćirilice jer je ta stranka koalicijski partner SDSS-a koja im je omogućila koaliranje u vlasti.

Anica Šegavac: Šokirana sam i ogorčena. Živimo u Republici Hrvatskoj, službeni jezik je hrvatski, a pismo latinica. Nakon svega što se dogodilo 1991., sada se povlači pitanje oko ćirilice. Je li ovo Hrvatska ili Srbija? Oni koji se ne mogu pomiriti s hrvatskim jezikom i latiničnim pismom, neka odu živjeti s one strane Dunava.
Robert Rac

Zvonimir Lauc, profesor prava na Sveučilištu u Osijeku

Zakon i statut daju legitimitet i legalitet zahtjevu

Za usvajanje zahtjeva korištenja jezika i pisma srpske nacionalne manjine u Vukovaru, treba imati na umu četiri različita dokumenta, tvrdi Zvonimir Lauc, redoviti profesor prava na osječkom sveučilištu. To su prije svega Ustav, Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina, Zakon o uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina i naravno Statut grada Vukovara.
– Hrvatska je nekim ustavnim i zakonskim rješenjima uredila visoke standarde zaštite prava nacionalnih manjina pa je vezano za uporabu jezika bitno je imati u vidu da sam ustavni zakon osigurava službenu uporabu jezika i pisma nacionalnih manjina i ostvaruje se na području jedinica lokalne samouprave kada pripadnici određene nacionalne manjine čine najmanje trećinu stanovnika takve jedinice - napominje Lauc i dodaje da se to pitanje dalje uređuje statutom lokalnih jedinica.
– Statutom grada Vukovara to je riješeno jer točno piše da se pripadnicima srpske nacionalne manjine jamči slobodna uporaba srpskog jezika i ćiriličnog pisma u društvenom i javnom životu te u službenoj komunikaciji i javnim poslovima iz samoupravnog djelokruga Grada Vukovara. Imajući na umu da je to vrlo osjetljivo pitanje u Vukovaru, moram reći da, sviđalo se to nekomu ili ne, srpska nacionalna manjina sada ima pravo na to - potvrdio je Zvonimir Lauc.
A.L.